• PRINT
  • E-MAIL
A A A
novosti

Predstavljamo preostala četiri predavača ovogodišnjih Dana Orisa

Smiljan Radic, Iva Letilović i Igor Pedišić, László Földes i arhitektonski ured Lacaton & Vassal. 




 

Smiljan Radic,
čileanski arhitekt svjetskog ugleda, autor Serpentine paviljona 2014. uz mnoge druge projekte koji su objavljivani u najuglednijim arhitektonskim časopisima.



Rođen 1965. u Santiagu de Chile, Čile. Diplomirao je 1989. na Arhitektonskom fakultetu čileanskog katoličkog sveučilišta, a nakon toga studirao na Istitutto Universitario di Architettura u Veneciji. Nakon pobjede 1994. na međunarodnom natjecanju Platía Eleftería (Heraklion, Kreta) udružuje se s arhitektima Nicolásom Skutelisom i Flaviom Zanon na razvoju i realizaciji projekta u Grčkoj. Godine 2000. dobiva natječaj za projekt Barrio Cívico de Concepción (u izgradnji), za što ga 2001. Udruga arhitekata Čilea bira za najboljeg čileanskog arhitekta mlađeg od 35 godina. Održao je brojna predavanja i izložbe u Meksiku, Argentini, Španjolskoj, SAD-u, Norveškoj i Austriji. Njegova su djela objavljivana u časopisima poput Casabella, A+U, Quaderns, Detail, 2G, Electa, Lotus, Arq, između ostalih i u dva monografska kataloga izdana u Španjolskoj i u Čileu. Tijekom 2007. bio je gostujući profesor na Teksaškom sveučilištu, a 2008. na Harvardu, zajedno sa stalnom suradnicom kiparicom Marcelom Correom.


Lacaton & Vassal, arhitektonski ured sa sjedištem u Parizu poznat po profinjenim intervencijama; prakticiraju socijalnu arhitekturu koja se temelji na ekonomičnosti, skromnosti i postojećoj ljepoti okruženja.



Anne Lacaton rođena je 1955. godine u Saint Pardouxu u pokrajini Dordogne u Francuskoj. Na Arhitektonskom fakultetu u Bordeauxu diplomirala je 1980. godine, a potom je na Sveučilištu u Bordeauxu 1984. godine diplomirala urbanizam. Gostujući je profesor na Saveznom politehničkom sveučilištu u Lausanni EPFL (2003. – 2004., 2005. – 2006.), na Arhitektonskom fakultetu u Oslu (AHO) od 2009. godine, na Magistarskom studiju stanovanja na Politehničkom sveučilištu u Madridu (ETSAM) od 2007. te na Saveznom politehničkom sveučilištu u Lausanni EPFL (2010. – 2011.).
Jean Philippe Vassal rođen je 1954. godine u Casablanci u Maroku. Diplomirao je 1980. godine na Arhitektonskom fakultetu (ENSA) u Bordeauxu u Francuskoj. Radi kao arhitekt i urbanist u Nigeru (1980. – 1985.). Profesor je na Arhitektonskom fakultetu u Versaillesu (2002. – 2006.) te u Bordeauxu (1992. – 1999.). Gostujući je profesor na Sveučilištu za primijenjene znanosti u Düsseldorfu (Arhitektonski fakultet Peter Behrens, PBSA) 2005. godine. Profesor je na Tehničkom sveučilištu u Berlinu (2007. – 2010.). Gostujući je profesor na Arhitektonskom fakultetu (EPFL) u Lausanni (2010. – 2011.). Značajniji radovi: Palais de Tokyo, Pariz, II. faza, realizacija 2012.; Regionalna zbirka suvremene umjetnosti (Frac) u Dunkerque, 2011.‒2013.; Socijalna stanogradnja (30) i studentsko naselje (97), Pariz, u realizaciji; Transformacija socijalnog stambenog bloka, St Nazaire, u realizaciji; Socijalna stanogradnja, St Nazaire, 2011.; Transformacija bloka socijalne stambene visokogradnje, Pariz, s Frédéricom Druotom, 2011.; Socijalno stanovanje u Trignac-St Nazaireu, 2010.; Arhitektonski fakultet u Nantesu, 2009.; Trgovina vinima u Embres-et-Castelmaure, Castelmaure, 2007.; Ekonomski fakultet u Bordeauxu, 2006.; Transformacija socijalne stambene visokogradnje u gradskim središtima, 2004.‒2005., s Frédéricom Druotom, naručena od francuskog Ministarstva kulture; Stambene jedinice u Mulhouseu, 14 jedinica, Mulhouse u Francuskoj, 2005.; Kuća u Keremmi u Bretanji, 2005.; Palais de Tokyo, Pariz, 2002.; Caffe bar, AZW, Beč, 2001.; Filozofski fakultet, Sveučilište Pierre Mendès u Grenobleu, 1995.‒2001.; Kuća u Coutrasu, 2000. Nagrade: Nagrada Equerre d’Argent 2011. s Frédéricom Druotom, Francuska; Nagrada Daylight & Building Components Zaklade Velux iz Kopenhagena, 2011.; Grand Prix National d’Architecture, Francuska, 2008.; Međunarodna stipendija Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, 2009.; Nagrada Zaklade Erich Schelling iz Karlsruhea, 2006.; Nagrada Održivost i stambena inovacija Grada Madrida, 2006.; Grand Prix National d’Architecture Jeune Talent, Francuska, 1999.; Lauréats des Albums de la Jeune Architecture, Francuska, 1991.


Iva Letilović i Igor Pedišić, među vodećim hrvatskim arhitektima, dobitnici graditeljske nagrade CEMEX za projekt 5 kućica na otoku Silbi.



Iva Letilović je rođena 1972. u Zagrebu. Diplomirala 1997. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 1997. radi kao suradnik na projektima u Zavodu za arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2003. osniva Zajednički projektantski ured s Moranom Vlahović, a u kojem djeluje do 2007. Od 2002. do 2007. radi kao honorarni suradnik zvanja asistent, a potom predavač na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. radi kao honorarni predavač na katedri za Arhitektonsko projektiranje, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, a 2011. izabrana je u nastavno zvanje docent. Nagrade: priznanje Piranesi na Piranskim danima arhitekture 2003. u Piranu, Vladimir Nazor za 2003, Drago Galić za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2003. godini, Piranesi na Piranskim danima arhitekture 2004. u Piranu, priznanje na natječaju Das Erste Haus, Srebrna plaketa za najbolja ostvarenja europskih mladih arhitekata European Architecture Award Luigi Cosenza 2004, treća nagrada 41. zagreblačkog salona arhitekture, nagrada Bernardo Bernardi na prodručju oblikovanja i unutrašnjeg uređenja 2011., te graditeljska nagrada Cemex 2011.
Igor Pedišić je rođen u Zadru 1953. godine. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1978. i na istom fakultetu pohađao poslijediplomski studij. Od 1980. do 1992. godine radi u projektnom birou Donat u Zadru, kada osniva vlastiti arhitektonski ured. Na Filozofskom fakultetu u Zadru od 1984. do 1986. godine predaje predmet Dizajn i vizualne komunikacije na katedri za Povijest umjetnosti. Izlaže na izložbama arhitekture: Piranski dani arhitekture 1989. 1995. i 2011, De architectura habitationis Zadar 2004., Ljubljana, Sarajevo, Munchen, 2005., Novija sakralna umjetnost, Zagreb 2006. godine, 41. i 47. Zagrebački salon arhitekture. 1988. dobiva nagradu Viktor Kovačić za bazen u Biogradu, a 2010. graditeljsku nagradu Cemex za zgradu Centralne bolničke kuhinje u Zadru. Godine 2011. osvaja nagradu Bernardo Bernardi za Privremene izložbene dvorane u Kneževoj palači u Zadru te graditeljsku nagradu Cemex za 5 kućica na Silbi.


László Földes, mađarski arhitekt koji teži stvaranju arhitektonske fuzije tradicije i suvremenosti u čijem stvaralaštvu veliku ulogu igra tradicijski kontinuitet i istraživanje slojeva mađarskog arhitektonskog nasljeđa, te korištenje novih ideja i metoda građenja.



Nakon studija arhitekture na Tehnološkom univerzitetu u Budimpešti, László Földes se pridružio studiju Jarvien & Airas u Helsinkiju. Nekoliko godina nakon što se vratio u Mađarsku, 1994. godine osnovao je studio Foldes Architects gdje radi s 10 mladih arhitekata. Ured je dobio dvije Pro Architectura i jednu Ybl nagradu, osim što su ih pozivali na izložbe i arhitekturne događaje kao što su RIBA u Londonu, Lighthouse u Glasgowu, Piranski dani arhitekture u Sloveniji, Tranzit 15 u Leidenu, DAZ u Berlinu, Kunsthalle u Budimpešti. Projekti ureda Foldes Architects su rezidencijalni (zgrade, apartmanske zgrade) i javne zgrade (zdravstveni centri, crkve, muzeji i škole). Identifikacija njihovih projekata leži u korištenju prirodnih i lokalnih materijala (kamen, cigla, drvo) i vjeri u arhitekturalni kontinuitet, međutim otvoreni su za nove ideje. Prvi su puta u povijesti gradili LiTraCon materijalom (light transmitting concrete, beton koji prenosi svjetlo), što je izum Arona Losonczija za koji je primio nekoliko nagrada.


izvor: oris.hr

Komentari

Trenutno nema komentara.
  • Share |

BRZA PRETRAGA

POKROVITELJI

Ytong
-
-