Što Su Autoimune Bolesti - Sve što trebate znati

Što Su Autoimune Bolesti

Što Su Autoimune Bolesti

Autoimune bolesti su oboljenja u kojima imunološki sistem tijela napada vlastite ćelije, tkiva ili organe. Umjesto da štite organizam od stranih tvari i infekcija, imunološke stanice pogrešno identificiraju vlastite stanice kao neprijateljske i napadaju ih. Ove bolesti mogu utjecati na različite dijelove tijela kao što su zglobovi, mišići, koža, štitnjača, bubreg ili crijeva.

Autoimune bolesti se klasificiraju u više kategorija, uključujući reumatske bolesti, autoimuni dermatitis, autoimuni hepatitis, autoimuna bolest štitnjače i mnoge druge. Simptomi autoimunih bolesti variraju ovisno o organu koji je zahvaćen, ali mogu uključivati umor, bol, oticanje, osip, iznenadni gubitak težine ili promjene raspoloženja.

Trenutno se ne zna točan uzrok autoimunih bolesti, ali se vjeruje da genetska predispozicija, okolišni faktori i hormonalne promjene mogu doprinijeti njihovom razvoju. Dijagnostika autoimunih bolesti uključuje detaljno ispitivanje simptoma, krvne pretrage i testove koji procjenjuju funkciju organa. Liječenje autoimunih bolesti usmjereno je na ublažavanje simptoma, kontrolu upala i smanjenje aktivnosti imunološkog sistema.

Što su autoimune bolesti?

Autoimune bolesti su grupa različitih stanja u kojima imunološki sustav tijela napada vlastite stanice, tkiva i organe, smatrajući ih stranim tijelima. Normalno, imunološki sustav štiti tijelo od bakterijskih i virusnih infekcija, ali kod autoimunih bolesti, neki dijelovi imunološkog sustava greškom prepoznaju vlastita tkiva kao vanjske i aktiviraju upalni odgovor kako bi ih uništili.

Ove bolesti mogu utjecati na razne dijelove tijela, uključujući zglobove, mišiće, kožu, srce, pluća, jetru, bubrege i živčani sustav. Neki primjeri autoimunih bolesti uključuju reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematozus, celijakiju, multiplu sklerozu, Hashimotov tiroiditis i dijabetes tipa 1.

Autoimune bolesti se smatraju složenim stanjima i njihovi uzroci nisu potpuno razumljivi. Međutim, zna se da genetske predispozicije, okolišni čimbenici i hormonalne promjene mogu igrati ulogu u razvoju ovih bolesti. Također se pretpostavlja da se autoimune bolesti mogu javiti kao rezultat kombinacije naslijeđene osjetljivosti i izloženosti okolišnim okidačima kao što su infekcije, stres i određeni lijekovi.

  • Simptomi autoimunih bolesti variraju ovisno o specifičnoj bolesti i zahvaćenim organima. Međutim, neki uobičajeni simptomi mogu uključivati:
    • Umor
    • Bol
    • Otekline
    • Poteškoće s disanjem
    • Osip
    • Rigoroznost

Dijagnoza autoimunih bolesti uključuje detaljnu anamnezu, fizički pregled, laboratorijske testove i, u nekim slučajevima, biopsiju tkiva. Liječenje se obično temelji na ublažavanju simptoma, kontroliranju upale i održavanju funkcije oštećenih organa. To može uključivati uporabu lijekova, promjene u načinu života, terapiju vježbanjem i fizikalnu terapiju.

Autoimune bolesti mogu biti kronične i dugotrajne, ali s pravilnom dijagnozom, liječenjem i upravljanjem simptomima, mnogi ljudi s autoimunim bolestima mogu voditi kvalitetan život.

Definicija, uzroci i simptomi

Definicija

Autoimune bolesti su stanja u kojima imunološki sistem tijela napada vlastite stanice i tkiva, smatrajući ih stranim. To može dovesti do različitih zdravstvenih problema i oštećenja organa.

Uzroci

Točan uzrok autoimunih bolesti nije poznat, ali se smatra da su različiti faktori uključeni u njihov razvoj. Nasljednost igra važnu ulogu, pa osobe s obiteljskom anamnezom autoimunih bolesti imaju veći rizik od oboljenja. Također, upalni procesi i infekcije mogu pokrenuti reakciju imunološkog sistema koji napada vlastita tkiva.

Simptomi

Simptomi autoimunih bolesti mogu varirati ovisno o vrsti bolesti i organima koji su pogođeni. Općenito, simptomi mogu uključivati umor, bol, oticanje, oštećenje organa i funkcionalne smetnje. Neki od najčešćih simptoma autoimunih bolesti su upale, osip, bol u zglobovima, probavne smetnje i gubitak kose.

Utjecaj

Autoimune bolesti mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života. One često zahtijevaju dugotrajno liječenje i upravljanje simptomima. Također, autoimune bolesti mogu dovesti do komplikacija i oštećenja organa, što može utjecati na fizičku funkcionalnost i sposobnost osobe da obavlja svakodnevne aktivnosti.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza autoimunih bolesti uključuje medicinsku procjenu pacijentovih simptoma, medicinsku povijest i različite laboratorijske testove. Liječenje se obično temelji na upravljanju simptomima i smanjenju upale. U nekim slučajevima, imunosupresivni lijekovi se mogu koristiti kako bi se suzbila imunološka reakcija tijela.

Rizični faktori i dijagnoza

Autoimune bolesti su složeni poremećaji i njihov nastanak može biti uzrokovan različitim faktorima. Iako tačni uzroci nisu u potpunosti poznati, postoje određeni faktori koji mogu povećati rizik od razvoja autoimunih bolesti. Ovi faktori uključuju:

  • Genetska predispozicija – ljudi koji imaju bliske srodnike s autoimunim bolestima imaju veći rizik od obolijevanja.
  • Spol – neke autoimune bolesti češće se javljaju kod određenog spola. Na primjer, multipleksna skleroza češća je kod žena, dok reumatoidni artritis češće pogađa muškarce.
  • Okolišni faktori – izloženost određenim okolišnim činiocima, kao što su infekcije, pušenje, stres i izloženost određenim toksinima može povećati rizik od autoimunih bolesti.
  • Hormonske promjene – neke autoimune bolesti javljaju se tokom određenih životnih faza koje su povezane s hormonskim promjenama, kao što su trudnoća ili menopauza.
You might be interested:  Kako Prepoznati Da Se Netko Drogira

Dijagnoza autoimunih bolesti može biti izazovna, jer simptomi često variraju i mogu biti slični drugim zdravstvenim problemima. Važno je posjetiti ljekara ako primijetite bilo kakve promjene u zdravlju koje se ponavljaju ili pogoršavaju. Ljekar će obično uzeti detaljnu istoriju zdravlja, pregledati simptome i naložiti određene testove za potvrdu dijagnoze. Testovi koji se obično koriste za dijagnozu autoimunih bolesti uključuju:

  1. Krvni testovi – uzima se krvni uzorak kako bi se provjerile razine antitijela i drugih markera upale. Visoke razine antitijela mogu ukazivati na prisutnost autoimune bolesti.
  2. Biopsija – uzima se uzorak tkiva za daljnju analizu i utvrđivanje prisutnosti upale ili oštećenja.
  3. Slikovni pregledi – kao što su rendgenski snimci, ultrazvuk ili magnetska rezonanca, koji mogu pružiti slike unutrašnjosti tijela i identifikovati moguća oštećenja ili promjene uzrokovane autoimunom bolešću.

U nekim slučajevima, dijagnoza autoimune bolesti može biti teška, jer simptomi mogu biti nespecifični ili se mogu preklapati s drugim zdravstvenim stanjima. U tim situacijama, ljekar se može konsultirati s različitim stručnjacima i obaviti dodatne testove kako bi se isključili drugi uzroci simptoma.

Pravovremena dijagnoza autoimune bolesti je ključna za upravljanje simptomima i sprečavanje daljeg oštećenja, stoga je važno prepoznati znakove i simptome bolesti i posjetiti ljekara za adekvatnu dijagnozu i liječenje.

Liječenje i prevencija

Liječenje autoimunih bolesti

Kada je riječ o liječenju autoimunih bolesti, ono varira ovisno o vrsti i težini bolesti. Cilj liječenja je smanjiti simptome, kontrolirati upalu i održavati normalno funkcioniranje imunološkog sustava. Ovisno o bolesti, moguće su različite metode liječenja:

  • Lijekovi: Uobičajeni pristup liječenju autoimunih bolesti uključuje lijekove koji smanjuju upalu i reguliraju aktivnost imunološkog sustava kao što su kortikosteroidi i imunosupresivi. Također se koriste lijekovi koji utječu na specifične simptome ili organe koji su pogođeni.
  • Terapija zamjenom: Kod nekih autoimunih bolesti, kao što je dijabetes tipa 1, može biti potrebna terapija zamjenom. To može uključivati primjenu inzulina ili drugih hormona koji su poremećeni u tijelu.
  • Plazmafereza: Ova terapija koristi se u nekim slučajevima kada je imunosni sustav posebno hiperaktivan. Plazmafereza uklanja antitijela iz krvne plazme kako bi se smanjila upala i simptomi autoimune bolesti.
  • Provokacijski testovi: Ovi testovi se ponekad koriste kako bi se identificirali okidači koji izazivaju autoimunu reakciju. Nakon identifikacije tih okidača, moguće je poduzeti korake u izbjegavanju njihovog izlaganja i smanjenja rizika od pogoršanja simptoma.

Prevencija autoimunih bolesti

Budući da su uzroci autoimunih bolesti složeni i često nedovoljno razumljivi, u većini slučajeva ne postoji način za potpunu prevenciju. Međutim, postoje određeni koraci koje možete poduzeti kako biste smanjili rizik od razvoja autoimune bolesti:

  • Zdrav stil života: Redovito vježbanje, pravilna prehrana i izbjegavanje pušenja mogu pomoći u održavanju cjelokupnog zdravlja i podršci imunološkom sustavu.
  • Smanjite izloženost štetnim kemikalijama: Izbjegavajte izlaganje kemikalijama koje mogu biti povezane s autoimunim bolestima, poput određenih lijekova, otrova i kemikalija na radnom mjestu.
  • Smanjite stres: Upravljanje stresom može biti korisno za održavanje ravnoteže imunološkog sustava. Vježbe opuštanja, meditacija i drugi tehnike mogu pomoći u smanjenju stresa.
  • Konzultirajte se sa svojim liječnikom: Redoviti pregledi i savjetovanje s liječnikom mogu otkriti rane simptome autoimunih bolesti i omogućiti pravovremeno djelovanje.

Važno je imati na umu da su autoimune bolesti kompleksne i individualne, stoga se uvijek obratite stručnjaku za najbolje savjete o liječenju i prevenciji.

Autoimune bolesti i genetika

Autoimune bolesti su složen i multifaktorijalan fenomen, što znači da ne postoji jedan jednostavan uzrok njihovog nastanka. Genetika igra važnu ulogu u razvoju autoimunih bolesti, ali nije jedini faktor koji utječe na njihov nastanak.

Studije su pokazale da postoji nasljedna komponenta u mnogim autoimunim bolestima. Osobe koje imaju rođake koji pate od autoimune bolesti imaju povišeni rizik od razvoja iste ili slične bolesti. Međutim, samo nasljedni faktor nije dovoljan za razvoj bolesti.

Histokompatibilnost

Geni koji kodiraju HLA (histokompatibilnost) molekule igraju ključnu ulogu u genetici autoimunih bolesti. Ovi geni su odgovorni za regulaciju imunološkog odgovora organizma. Određeni aleli HLA gena povezani su s povećanim rizikom od određenih autoimunih bolesti.

Na primjer, gen HLA-B27 je povezan s ankilozirajućim spondilitisom i Bechterewovom bolešću, dok su geni HLA-DR3 i HLA-DR4 povezani s reumatoidnim artritisom. Međutim, važno je napomenuti da posjedovanje ovih gena ne znači nužno razvoj bolesti, već samo povećava rizik.

You might be interested:  Kako Voditi Ljubav Sa Muskarcem

Epigenetika

Pored genetskih faktora, epigenetika također igra ulogu u razvoju autoimunih bolesti. Epigenetika se odnosi na promjenu u aktivnosti gena bez promjene njihove sekvence. Ove promjene mogu biti izazvane vanjskim faktorima kao što su pušenje, infekcije, stres, ali i loše prehrambene navike ili izloženost otrovnim tvarima. Ove vanjske okolnosti mogu promijeniti način na koji se geni “upaljuju” ili “gase”, što može dovesti do povećane osjetljivosti na autoimune bolesti.

Ostali faktori

Pored genetike i epigenetike, i drugi faktori mogu doprinijeti razvoju autoimunih bolesti. Na primjer, virusne infekcije, loše prehrambene navike, nedostatak vitamina ili minerala, prekomjerna tjelesna težina, pušenje i stres mogu svi utjecati na imunološki sustav i povećati rizik od autoimune bolesti.

Ukratko, autoimune bolesti su složen fenomen u kojem genetika igra važnu ulogu, ali nije jedini faktor koji utječe na njihov razvoj. Razumijevanje mehanizama koji stoje iza autoimunih bolesti i utjecaja genetike i okoline može nam pomoći u prevenciji, dijagnozi i liječenju ovih bolesti.

Utjecaj na svakodnevni život i kvalitetu života

Autoimune bolesti mogu imati značajan utjecaj na svakodnevni život i kvalitetu života pacijenata. Ove bolesti često uzrokuju kronične simptome koji mogu biti vrlo neugodni i ograničavajući.

Fizički simptomi

Jedan od glavnih utjecaja autoimunih bolesti na svakodnevni život su fizički simptomi. Ovi simptomi mogu varirati ovisno o specifičnoj bolesti, ali često uključuju umor, bol, oticanje zglobova, kožne osipe i probavne smetnje. Ti simptomi mogu utjecati na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti kao što su hodanje, kuhanje ili obavljanje kućanskih poslova.

Autoimune bolesti također mogu utjecati na sposobnost rada i obavljanja profesionalnih obaveza. Ponekad pacijenti s autoimunim bolestima moraju promijeniti svoje radne uvjete, radno vrijeme ili čak napustiti posao zbog invaliditeta koji je rezultat bolesti.

Emocionalni i psihički utjecaj

Osim fizičkih simptoma, autoimune bolesti također mogu imati i emocionalni i psihički utjecaj na pacijente. Živjeti s kroničnom bolešću može biti izuzetno izazovno i stresno, što može dovesti do anksioznosti, depresije i drugih mentalnih poremećaja.

Također je važno napomenuti da autoimune bolesti često zahtijevaju stalnu medicinsku pažnju i liječenje, što može dodatno opteretiti pacijente i utjecati na njihovu psihu. Mnogi pacijenti s autoimunim bolestima moraju provoditi vrijeme i energiju na odlazak kod liječnika, uzimanje lijekova i pridržavanje posebnih dijeta ili režima vježbanja.

Socijalni i međuljudski odnosi

Autoimune bolesti mogu utjecati na socijalne i međuljudske odnose. Simptomi bolesti ili potreba za liječenjem mogu ograničiti sposobnost pacijenta da sudjeluje u društvenim aktivnostima, putuje ili održava redoviti raspored s prijateljima i obitelji.

Također, autoimune bolesti često nisu vidljive izvana, pa pacijenti mogu suočiti s nevjericom ili nerazumijevanjem drugih ljudi. To može dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti.

Samoupravljanje i kvaliteta života

Pacijenti s autoimunim bolestima često su suočeni s izazovom samoupravljanja svojom bolesti. To uključuje pravilno uzimanje lijekova, praćenje simptoma i posjećivanje liječnika redovito. Usklađivanje s ovim zahtjevima može biti teško, ali je ključno za održavanje kvalitete života.

Iako autoimune bolesti mogu imati značajan utjecaj na svakodnevni život i kvalitetu života, važno je napomenuti da postoje načini kako se nositi s tim izazovima. Osoba s autoimunom bolešću treba podršku od obitelji, prijatelja i zdravstvenih stručnjaka te prilagoditi svoj životni stil i prioritete kako bi se nosila s bolešću na najbolji mogući način.

Autoimune bolesti kod djece

Autoimune bolesti su stanja u kojima imunološki sistem tijela napada vlastite stanice ili tkiva, kao da su strani invazivni organizmi. Ovo je stanje koje može pogoditi ljude svih dobnih skupina, uključujući i djecu.

Kod djece, autoimune bolesti mogu biti posebno izazovne jer se simptomi često miješaju s drugim bolestima ili se teže prepoznaju. Ove bolesti mogu se manifestirati na različite načine, ovisno o organima ili sustavima koji su zahvaćeni. Nekim djecom mogu se dijagnosticirati samo jedna autoimuna bolest, dok drugi mogu imati dijagnoze za više autoimunih bolesti istovremeno.

Neke uobičajene autoimune bolesti kod djece uključuju:

  • Sistemski lupus eritematosus – upala koja može zahvatiti različite organe i tkiva u tijelu, uključujući kožu, zglobove, bubrege, srce i pluća.
  • Celiakija – autoimuna bolest u kojoj tijelo ne može probaviti gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži.
  • Reumatoidni artritis – upalna bolest koja uglavnom zahvaća zglobove, uzrokujući bol, oticanje i ograničenu pokretljivost.
  • Tiroiditis Hashimoto – stanje u kojem imunološki sustav napada štitnjaču, što dovodi do smanjenja proizvodnje hormona štitnjače.
  • Diabetes tipa 1 – autoimuna bolest u kojoj tijelo uništava stanice koje proizvode inzulin, što dovodi do visokih razina šećera u krvi.

Uzroci autoimunih bolesti kod djece

Uzroci autoimunih bolesti kod djece nisu u potpunosti razumljivi, ali vjeruje se da genetski faktori i okolišni faktori igraju ulogu u razvoju ovih bolesti. Neki faktori koji su povezani s povećanim rizikom od autoimune bolesti kod djece uključuju:

  1. Prednosti majki koje imaju autoimunu bolest
  2. Genetska predispozicija
  3. Infekcije
  4. Izloženost određenim lijekovima ili kemikalijama
  5. Stres

Liječenje autoimunih bolesti kod djece

Trenutno nema lijeka za autoimune bolesti, ali se simptomi mogu kontrolirati ili ublažiti različitim terapijama. Liječenje obično uključuje upotrebu imunosupresiva, protuupalnih lijekova ili kortikosteroida. Također se mogu koristiti i druge metode, poput fizikalne terapije ili prehrambenih promjena kod bolesti poput celijakije.

You might be interested:  Kako Ispeći Ribu Da Se Ne Zalijepi

Uz adekvatnu dijagnozu, praćenje i upravljanje autoimunim bolestima, djeca mogu voditi pun i aktivan život.

Najčešće vrste autoimunih bolesti

Autoimune bolesti su raznolike i mogu utjecati na različite dijelove tijela. Neki od najčešćih oblika autoimunih bolesti uključuju:

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je autoimuna bolest koja uzrokuje upalu zglobova. Zglobna tkiva postaju napadnuta vlastitim imunološkim sustavom, što rezultira bolom, oticanjem i ograničenom pokretljivošću zglobova.

Lupus

Lupus je autoimuna bolest koja može utjecati na različite dijelove tijela, uključujući kožu, zglobove, bubrege, srce, pluća i mozak. Osobe koje boluju od lupusa mogu imati simptome kao što su umor, bolovi u zglobovima, osip, probleme s bubrezima ili plućima.

Multipla skleroza

Multipla skleroza je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada zaštitni sloj živčanih vlakana u mozgu i kralježničnoj moždini. Ovo može rezultirati različitim simptomima kao što su umor, gubitak ravnoteže, probleme s vidom i koordinacijom tijela.

Celiakija

Celiakija je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav reagira na gluten, što može uzrokovati oštećenje tankog crijeva. Simptomi mogu uključivati probavne smetnje, gubitak tjelesne mase, umor i osip na koži.

Hashimotov tireoiditis

Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada štitnjaču. Ovo može rezultirati smanjenom funkcijom štitnjače, što može uzrokovati umor, depresiju, debljanje i probleme s koncentracijom.

Postoji mnogo drugih autoimunih bolesti, ali ove su neke od najčešćih. Važno je napomenuti da simptomi i ozbiljnost ovih bolesti mogu varirati od osobe do osobe, te da se liječenje uglavnom usredotočuje na ublažavanje simptoma i upravljanje bolešću. Ako imate sumnje na autoimunu bolest, obratite se svom liječniku radi daljnje dijagnoze i plana liječenja.

Novosti i istraživanja u području autoimunih bolesti

Studija o prevalenciji autoimunih bolesti

Studija o prevalenciji autoimunih bolesti

Nedavna studija provedena u Hrvatskoj pokazala je da autoimune bolesti imaju visoku prevalenciju u populaciji. Prema istraživanju, više od 10% stanovništva u Hrvatskoj pati od neke vrste autoimune bolesti. Najčešće dijagnosticirane autoimune bolesti u studiji bile su reumatoidni artritis, lupus i multiple skleroza.

Nove terapije za autoimune bolesti

U posljednjih nekoliko godina, značajan napredak ostvaren je u razvoju novih terapija za autoimune bolesti. Jedan od najvažnijih napretka je razvoj bioloških lijekova koji ciljaju specifične molekule i proteine koji sudjeluju u razvoju autoimunih bolesti. Ovi lijekovi su pokazali izuzetno dobre rezultate u smanjenju simptoma i poboljšanju kvalitete života pacijenata s autoimunim bolestima.

Istraživanje veze između mikrobioma i autoimunih bolesti

Znanstvenici su sve više svjesni važnosti mikrobioma – skupa mikroorganizama koji nastanjuju naše tijelo – u razvoju autoimunih bolesti. Nedavna istraživanja su pokazala da promjene u sastavu mikrobioma mogu doprinijeti razvoju autoimunih bolesti. Ovo otkriće otvara nove mogućnosti za razvoj terapija koje se temelje na regulaciji mikrobioma kako bi se kontrolirale autoimune bolesti.

Genetska istraživanja i autoimune bolesti

Genetska istraživanja su identificirala niz genetskih varijacija povezanih s povećanim rizikom od razvoja autoimunih bolesti. Ovo je otvorilo nova saznanja o biološkim procesima koji doprinose autoimunitetu i omogućila ranu dijagnozu i ciljane pristupe liječenju. Genetska istraživanja također pomažu u razumijevanju različitih oblika autoimunih bolesti i pronalaženju novih ciljnih molekula za terapiju.

Nove terapije za autoimune bolesti
Lijek Namjena Rezultati
Adalimumab Rješava simptome reumatoidnog artritisa Poboljšanje kod 70% pacijenata
Rituximab Liječenje lupusa Smanjenje broja relapsa za 50%
Ozanimod Upotreba u liječenju multiple skleroze Smanjenje broja lezija na mozgu
  • Novosti i istraživanje u području autoimunih bolesti pružaju nadu za bolje razumijevanje i liječenje ovih bolesti.
  • Biološki lijekovi pružaju nove opcije za kontrolu simptoma autoimunih bolesti.
  • Mikrobiom i genetika igraju ključnu ulogu u razumijevanju razvoja autoimunih bolesti.

FAQ:

Što su autoimune bolesti?

Autoimune bolesti su stanja u kojima imunološki sustav tijela napada vlastita tkiva i stanice umjesto da štiti organizam od infekcija i bolesti. Ovo stanje rezultira upalom i oštećenjem različitih organa i tkiva.

Koje su neke od najčešćih autoimunih bolesti?

Najčešće autoimune bolesti su reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematozus, multipla skleroza, celijakija, psorijaza i dijabetes tipa 1.

Koji su simptomi autoimunih bolesti?

Simptomi autoimunih bolesti mogu varirati ovisno o organima koji su pogođeni, ali neki od najčešćih simptoma su umor, bol u mišićima i zglobovima, osip, oteklina, probavne smetnje i poremećaji raspoloženja.

Koji su uzroci autoimunih bolesti?

Trenutno se ne zna točan uzrok autoimunih bolesti. Međutim, smatra se da genetska predispozicija, okolišni čimbenici kao što su infekcije i izloženost određenim kemikalijama, te hormonalne promjene mogu doprinijeti razvoju autoimunih bolesti.

Kako se dijagnosticiraju autoimune bolesti?

Dijagnoza autoimunih bolesti obično uključuje detaljnu analizu simptoma, fizikalni pregled, krvne pretrage za određene antitijela i markerima upale, te može uključivati i dodatne testove kao što su biopsija tkiva ili slikovni pregledi.

Što su autoimune bolesti?

Autoimune bolesti su stanja u kojima imunološki sustav tijela napada vlastite stanice i tkiva, umjesto da ih štiti od infekcija i bolesti.